|
Osnovni izbornik
Početna Knjige Naručivanje Usluge Poveznice Knjige (abecedno) po autorima po naslovima po bibliotekama - Austriana - filozofija - Darovito dijete - Komunikologija - Management - Pedagogija - Pedagogija - logopedija - Pedijatrija - Politologija - Posebna izdanja - Povijest - Psihologija - Socijalna ekologija - Socijalni rad - Sociologija po područjima - djeca i roditelji (i djedovi i bake) - dječji vrtići i jaslice - osnovne škole - srednje škole i đački domovi - socijalna skrb, savjetovališta i udruge - fakulteti, instituti, zavodi - posao, upravljanje, komuniciranje - osobni razvoj - obitelj, brak, međuljudski odnosi - teške situacije, ovisnosti, gubici - društvo u kojemu živimo - Hrvatska i regija - nekada i sada - filozofija, eseji, promišljanja rasprodana izdanja  |
Konzervativizam i neokonzervativizam
 
dr. sc. Anđelko Milardović
recenzenti: dr. sc. Zvonko Posavec, dr. sc. Davor Rodin godina izdanja: © 1993. (prvo izdanje) - biblioteka: Politologija format: 14 x 20 cm; opseg: 122 stranice; uvez: meki ISBN 86-7057-106-4; CIP: UDK - Knjiga je pokušaj sustavnijeg pregleda tipova, obilježja i predstavnika konzervativizma, koji se određuju kao konzervativizam, moderni konzervativizam i neokonzervativizam. Iz uvoda U pristupu ovoj temi polazim od jednostavne i već prihvatljive tvrdnje da je konzervativizam dominantna pozicija suvremenoga svijeta, i da će, kao takva, bitno obilježiti kraj 20. stoljeća. Za ovu tvrdnju ima mnoštvo opravdanja: Zapad je nakon drugoga svjetskog rata, posebice sedamdesetih, ušao u doba tradiranja; Istok je raščistio s komunizmom, a u državama na Balkanu kolektivno se eksperimentiranje nadomješta specifičnim tradiranjem. Sve je to znak da se kolektiviteti žele utemeljiti u tradiciji, pokušavajući je spojiti sa suvremenošću, što je zapravo i credo suvremenoga europskog konzervativizma. On, naime, polazi od vjerovanja o nemogućnosti uništenja tradicije, a istodobno zna da se bez novoga ne može, tj. barem bez znanstvenih i tehničkih inovacija koje dinamiziraju svijet, pa makar istodobno i nagrizaju tradiciju. Neokonzervativizam pokušava spojiti tradiciju i modernu. Tradicija, kao temelj opstojnosti, ne može se zatrti; ona se može privremeno zamrznuti. U doba odmrzavanja i demontiranja postaje "vruće"; do izraza dolazi snaga kolektivnog sjećanja, iskustva prethodnih generacija. Stoga potrebe kolektiviteta ne treba sputavati ni iz kojih "viših" ideologijskih razloga, već im je potrebito pomoći organizacijom života i političkom mudrošću da se oblikuju i dalje razvijaju prema suvremenim standardima. Sadržaj knjige (otvara se u novom prozoru) Zainteresiranima za ovaj naslov, preporučujemo i sljedeće: |
